Muslihuddin ibn Šerefuddin Sadi Širazi, svjetionik mudrosti i pjesništva, rođen je u Širazu, gradu koji je u srcu islamske civilizacije blistao kao dragulj, uprkos teškim vremenima koja su ga okruživala. Te godine, kada su Mongoli s istoka nemilosrdno narušavali granice islamskog svijeta, a krstaši s zapada, pod blagoslovom pape, zadavali duboke rane islamskom tkivu, Širaz je bio oaza mira. Zahvaljujući mudrosti solgurijskih atabegova, grad je ostao netaknut, čuvajući dragocjene plodove muslimanske nauke i civilizacije.
Život ovog velikog mislioca i umjetnika možemo podijeliti u tri čarobna razdoblja: trideset godina posvećenih učenju, trideset godina putovanja i istraživanja svijeta, i trideset godina stvaranja i pisanja. Sadijevo putovanje kroz znanje počelo je uz oca, izvor mudrosti, a nastavilo se kod drugih učenjaka, uključujući i vrijeme provedeno u slavnoj medresi Nizamiji u Bagdadu. Tamo, podučavajući se kod velikih umova poput Gazalija, Sadi je tkao niti svog jedinstvenog umjetničkog izraza.
Nakon godina obrazovanja, uslijedila su putovanja koja su ga vodila kroz čarobni svijet islamske kulture, odjekujući avanturama i iskustvima koja je kasnije pretočio u svoja djela. Vraćajući se u Širaz u zrelim godinama, stvorio je svoje najveličanstvenije radove, među kojima se ističu Bustan i Đulistan, remek-djela koja odjekuju vedrinom, tolerancijom i humanizmom.
Njegova dela, posebno Đulistan, odražavaju Sadijevu neusporedivu jednostavnost i mudrost, stil koji su mnogi pokušavali dostići, ali bez uspjeha. Djela su inspirisala brojne pisce, uključujući i našeg Fevzija Mostarca, autora “Bulbulistana”. Sadijev uticaj se proteže kroz vijekove, s njegovim riječima koje žive u poslovicama i srcima ljudi širom svijeta.
Sadijev Đulistan nije samo knjiga; to je putokaz koji vodi kroz granice vremena i prostora, od mekteba islamskog svijeta do splavara u dalekoj Kini, gdje je Ibn Batuta, još jedan putnik kroz vrijeme, čuo stihove ovog velikog pjesnika. Njegova djela, poput blistavih zvijezda, osvjetljavaju put ka mudrosti, ljubavi i razumijevanju, svjedočeći o neuništivoj ljepoti duha koji se uzdiže iznad izazova vremena.
U uvodu njegovog Đulistana kada govori o Poslaniku savs i njegovom mi’radžu šejh Sadi piše:
On je naš zagovornik, vjerovjesnik, velikodušni,
On je onaj koji dijeli dobro, muhurom obilježeni.
Što da bude zabrinut narod koji ima zaštitnika kao Ti?!
Zar ima straha od morskih valova onaj kome je lađar sâm Nuh?!
On je dostigao ugled svojim savršenstvom,
Rastjerao je tminu svojom ljepotom.
Sva Njegova svojstva su prelijepa.
Neka je Božja milost, njemu i njegovoj porodici!
(Prevod Salih Trako)
Za posljednju strofu koja je navedena se veže prelijepa priča. Naime, šejh je napisao tri stiha i nedostajao mu je posljednji da kompletira misao i zaokruži strofu. U tom poslu je zaspao i usnio je san na kojem je vidio Poslanika savs i njegove drugove. Pitao ga je Poslanik savs zašto je tako zabrinut, pa je rekao šejh Sadi da ga muči jedan stih koji mu nedostaje. Onda je Poslanik savs tražio da čuje početak pjesme i šejh Sadi mu je rekao:
“Belegal ula bi kemalihi
Kešefet dudža bi-Džemaal-i-hi
Hasunat džemii’u Khisaal-i-hi.”
(On je dostigao uzvišenost svojim savršenstvom,
Rastjerao je tminu svojom ljepotom.
Sva Njegova svojstva su prelijepa.)
Pa je Poslanik savs na to dodao:
“Sallu aley-hi ve Aal-i-hi.”
(Blagoslov na njega i njegovu porodicu)
U raznim prilikama se izvodi verzija u kombinaciji sa stihovima Hasana ibn Sabita r.a.
Ve ahsene minke lem tere kattu ajni
Ve edžmele minke lem telidi-n-nisau
Hulikte muberra’an min kulli ajbin
Ke’enne kad hulikte kema teša’u
(Boljeg od Tebe oko nikad nije vidjelo
I ljepšeg od Tebe ni jedna žena nije rodila
Stvoren si bez ijedne greške
Kao da si stvoren onako kako si ti htio)